“Nisam ratno oruzje” predstava koja je uzbudila Pariz

Projekt nadahnut istinom

Veoma posjeceni pariski teatar “Gymnase” od prosle jeseni, svakog ponedjeljka predstavlja poznatu belgijsku postavku Kompanije “Fritland Theatrea” : “Nisam ratno oruzje”, adaptaciju djela poznate kosovske novinarke i spisateljice Sevdije Ahmeti koja je 1983 godine oformila sa prijateljem-ljekarom Vjosom Dobrunom, Centar za proteziranje djece i zena , podpomognut od strane briselskog Sjedista Svjetske Zdravstvene Organizacije. Njezina kronika, nastala na brojnim putovanjima po Kosovu i drugim dijelovima Balkana

Komad je zajednicki projekt nadahnut istinitim svjedocenjima o zenskom angaziranju u ratu, ujedno obradjujuci zlocine protiv covjecnosti medju kojima i silovanje zena, upotrijebljenih kao ratno oruzje.Cin je posvuda okarakteriziran kao vrhunac suvremenog barbarstva.

Djelo oglasava i prijavljuje sa posebnim dostojanstvom, zvjerstva ucinjena zenama i djeci u periodu kada je cijela pokrajina bila u vatri i krvi, upucujuci cijeloj planeti univerzalnu poriuku o otporu zlu.

Silovanje djevojcica, djevojaka i zena najprije ima za cilj unistenje obitelji kao osnove svakog drustva kao i cijele zajednice. Onemogucava bilo kakvo pomirenje jer je ucinjeno neizbrisivo a zene cesto, javno ne uspijevaju govoriti o pretrpljenom teroru. Predstava im je posvecena jer nigdje u svijetu njihovo tijelo ne moze i ne smije biti “ratno oruzje” a kultura pomaze da izadju iz izolovanosti i ponovo nadju mjesto u drustvu.

-Bila sam sa drugima.Sve su nas postrojili u skolskom dvoristu. Odgovorni oficir je naredio odvajanje zenaa od muskaraca. Iznanada je pokazao u mom pravcu. Moja majka je izasla iz reda zakoracivsi naprijed. Priblizio joj se.Gledao je, zatim izvrijedjao i udafrio nekoliko puta pa zahtijevao da se razodjene. Nije se pomakla.
Sef je izvadio oruzje, stavivsi obarac na moje celo.Majka se pozurila skinuti. Vidjela sam pred svim seljanima, prvi put majku golu. Oficir je vikao na muskarce.Na svom jeziku je naredio da “brat te kurve izdje iz reeda”. Osjecala sam hladnocu njegovog oruzja. Ujak je oklijevao, pa zatim dosao do majke…

Univerzalana madona

Scena je gotovo prazna samo glazbenik i zena u bijeloj haljini uvode publiku u strahote “etnickog ciscenja”. Univerzalana “madona” svjedoci o mnostvu zena upotrijebljenih kao ratno oruzje. Glas je ujednacen ali tuzan te dirljiv, opisujuci uzas prezivljen u ime etnicke cistoce koja, u bilo kojem periodu ili mjestu, dijeli svijet na krvnike i zrtve. Svjedocenje je pledoaje za humanost, protiv nacionalistickog ludila i zlocina kojim ono rezultira. Istovremeno oda ljubavi i slobodi. Pracena zvucima gitare, lijepa, zrela zena bez napora prisiljava gledaliste slijediti rijeci koje izgovara, univerzalne izjave, nestvarne projekcije, ljubavne pjesme sto ispunjavaju dvoranu, cineci da glumica neprestalno komunicira sa gledateljima. Anila Dervishi podarila je liku nadarenost, polet i iskustvo najprije stecene u Nacionalnom Teaatru u Tirani pa zatim u Brusselsu, dok je glazbenik Afrim Jahja gitarista belgijske rock grupe “The Witness”, uspio ispoljiti emotivnost i magicnu mocnost svog instrumenta.

Reditelj Zenel Laci istovremeno autor I scenograf, pozivan je sa postavkom ucestvovati na ovogodisnjem Festivalu Teatra u Avignonu, najstarijem u Europi. Diplomirao je u poznatom Centru teatartskih studija u Louvain-la-Neuve, a takodjer je slijedio studij scenografije, na Visokom Institutu Sveti Luka u Brusselsu. Razradjuje suvremene oblike modernog teatra pa je napisao veliki broj predstava, kojima je ostvario i scenografije. Oformio je Fritland Théâtre prije osam godina. Aktualno priprema novu predstavu koju uskoro postavlja, u briselskom Théâtreu de Poche.

Autor:Dzana Mujadzic