Kako biljke utiču na lijekove

Ljekar vam je prepisao terapiju, ali vi biste najradije uz nju koristili i neke prirodne preparate, pa se pitate da li je to dozvoljeno?

Dilema je svakako na mjestu i ono što je najvažnije je da Vi nikako ne smijete krenuti sa ljekovitim biljkama tek tako, na svoju ruku. Od izuzetne važnosti su pravovremene konsultacije sa stručnim licem bilo da je u pitanju ispitivanje alergija, imuniteta i slično.

U tekstu koji slijedi, detaljno ćemo pojasniti kako to pojedine ljekovite biljke utiču na lijekove. Saznajte koje od njih smijete, a koje ne smijete konzumirati.

Medikamenti se danas često zloupotrebljavaju

S rapidnim razvojem farmaceutske industrije, društvo je mahom počelo koristiti lijekove za eliminisanje različitih neželjenih simptoma.

Vremenom se asortiman medikamenata drastično povećao, što je doprinelo i njihovom prekomjernom korišćenju. Upravo zato, posljednjih godina jača potreba za razvojem svesti o primjeni prirodnih preparata koji vrlo uspješno zamjenjuju lijekove, međutim, to nije uvijek i u potpunosti moguće.

Postoji sijaset oboljenja koja zahtijevaju kontinuiranu primjenu lijekova, a oni gube svoju efektivnost ukoliko se nepravilno uzimaju s nekim prirodnim namirnicama.

Kakva je situacija sa savremenim lijekovima

Savremeni oblik farmakoindustrije sve je više usmjeren ka razvoju terapijskih lijekova koji su usko specijaiizovani za određena medicinska stanja i dijagnoze. Zbog toga su sve manje dostupni lijekovi koji imaju neselektivno dejstvo.

Razloga za ovakav pristup ima više – i apsolutno su opravdani, imajući u vidu da je fiziologija svakog organizma specifična. To znači da bi se široki asortiman djelovanja u većini slučajeva pokazao loše.

Ono na čemu se dodatno insistira kad je u pitanju farmakoterapija – jeste razvoj lijekova s manje sporednih efekata. Ti medikamenti su pritom i velike stabilnosti, gledano u kontekstu njihove postojanosti i dužine trajanja u organizmu, ali i odgovarajućeg farmakokinetičkog profila. Sve to je bitno za poboljšanje prihvatljivosti primjene.

Shodno tome što su uticaji lijekova razmatrani u dugotrajnom eksperimentalnom procesu i što je većina reakcija pacijenata predviđena, njihov maksimalni potencijal potrebno je koncipirati uz specifičan plan prehrane. Prvenstveno zato što na koncentraciju mnogih oralno datih lijekova može uticati konzumiranje prirodnih namirnica. To dalje indukuje mnogobrojna štetna dejstva.

Zašto je sok od grejpfruta na crnoj listi

Čaša soka od grejpfruta u zdravim enterocitima (crevne apsorptivne ćelije) dovodi do gubitka izoenzima citohrom P (CYP) 3A4 za 47%., odnosno čak 62% poslije konzumiranja 3 čaše soka dnevno tokom šest dana. Uloga ovog izoenzima ogleda se u metabolizmu lijekova i u njihovoj bioaktivaciji u digestivnom traktu.

Dakle, konzumiranje jedne čaše grejpfruta smanjuje efektivnost lijekovima čija se farmakinetika može izmijeniti aktivnim supstancama koji se nalaze u tom voću – za čak polovinu maksimalne efektivnosti! Postoje i podaci o tome da može poremetiti funkciju jetre i bubrega, te tako djelovati negativno na ekskreciju lijekova.

Šta se događa sa ljekovitim biljkama?

Važno je na ovom mjestu spomenuti da prirodne namirnice ništa manje ne utiču ni na biljne lijekove.
Naime, fitoterapija jeste drugačija od farmakoterapije, međutim, i biljni lijekovi sadrže standardizovane ekstrakte. Oni su proklamovani od farmakoindustrije i pokazuju dozno zavisnu efikasnost. Međutim, njihova hemijska priroda aktivnih sastojaka u potpunosti je poznata, ali je, kao i za sve ostale lijekove, definisanog i standardnog farmaceutskog kvaliteta.

Prema tome, i biljni lijekovi posjeduju određeni procenat farmakološki proizvedenih supstanci. Time se poštuju regulatorni propisi i smjernice uvedene u sistem kontrole i proizvodnje biljnih lijekova.

Ključna razlika jeste u tome što biljni lijekovi imaju aktivnu supstancu iz jedinjenja ili mješavine čistih supstanci koje su izolovane i prečišćene iz biljne sirovine.

Na primjer: morfin, digitoksin, lanatozid C, hiosciamin, kodein, fizostigmin, atropin.

Ekstrahovane aktivne supstance biljnih lijekova takođe stupaju u interakcije s aktivnim supstancama iz prirodnih namirnica. One se unose u organizam putem hrane, te na isti način mogu proizvesti neželjene reakcije.

U čemu je u stvari problem?

Osnovni princip stvaranja neželjenih reakcija među aktivnim supstancama iz namirnica i lijekova podrazumijeva sinergizam. Suštinski, nijedna od materija koje se nalaze u lijekovima ili u namirnicama nije u stanju da sama izazove inhibitorne efekte. Zato se smatra da postoji kompleksni sinergizam, koji se događa pod tačno utvrđenim uslovima. Događa se isključivo ukoliko aktivne supstance lijekova imaju intenzivan (pre)sistemski metabolizam.

U tom slučaju može doći do reverzibilne (kompetitivne) inhibicije, ireverzibilne (nekompetitivne) inhibicije, ili pak do gubitka samog aktivnog izoenzima.

Međutim, postoje i primjeri koji potvrđuju da određene supstance iz prirodnih namirnica izazivaju kombinaciju reverzibilne i ireverzibilne inhibicije aktivnih supstanci iz lijekova.

Uticaj prirodnih namirnica na lijekove zavisi od nekoliko faktora

Od vrste prirodnih namirnica,

Količine aktivnih materija u namirnicama,

Uslova u kojima su prirodne namirnice rasle,

Načina spravljanja i konzumiranja prirodnih namirnica (na primjer, sok od grejpfruta, ako se dobija od smrznutog koncentrata, posjeduje izraženiji inhibitorni efekat na CYP3A4 od svježeg grejpfruta).

Godina života osobe koja konzumira namirnice,

Biološkog i zdravstvenog stanja organizma (postojanje uzročno-posljedičnih oboljenja, dužina trajanja oboljenja, vrsta oboljenja, složenost oboljenja).

Genetskih karakteristika,

Načina ishrane,
Bolesti digestivnog trakta,

Doziranja i dužine primjene farmakoterapije,

Načina raspodele aktivnih supstanci lijekova u organizmu,

Načina izlučivanja aktivnih supstanci iz lijekova.

Poseban oprez savjetuje se prilikom upotrebe sljedećih biljaka

  1. Bijeli luk – i to isključivo ukoliko se koristi za liječenje infekcija, povišenih masnoća u krvi, visokog krvnog pritiska, sprječavanje tromboze i sličnih medicinskih stanja. Naime, postoji rizik od krvarenja kod pacijenata koji istovremeno koriste antiagregacione lijekove.
  2. Ginko biloba – ima antibiotska dejstva, ali se veoma uspješno koristi i u terapijama za Alchajmerovu bolest, impotenciju i disfunkciju unutrašnjeg uha. Ukoliko se kombinuje s trazodonom, dolazi do fatalnog krvarenja u kombinaciji s ibuprofenom.
  3. Ehinacea – posjeduje antibiotska i antiinflamatorna dejstva, ali i stimuliše imunološki sistem. Flavonoidi iz ehinacee mogu inhibirati ili redukovati enzime citohrom P450. Isto tako, njena dugotrajna upotreba potencira hepatotoksične efekte drugih lijekova (statina, fibrata, amjodarona i niacina).
  4. Kamilica – ima antisresno dejstvo i koristi se u liječenju različitih tegoba gastrointestinalnog trakta. Međutim, istraživanja su pokazala da kamilica može inhibirati CIP3A4 (glavni enzim odgovoran za metabolizam lijekova).
  5. Mačja kandža – uglavnom se koristi u liječenju tegoba gastrointestinalnog trakta, te kao stimulator imunološkog sistema. Ona može i produžiti život, te podići serumske nivoe lijekova koji se metabolišu preko CIP3A4.
  6. Narandža – djeluje inhibitorno na lijekove za alergije, kao i one koji sadrže feksofenadin.
  7. Jabuka – djeluje inhibitorno na lijekove poput antibiotika ciprofloksacina, levofloksacina i itrakonazola. Takođe i na beta-blokatorne lijekove za krvni pritisak (atenolol, celiprolol i talinolol). Djeluje negativno i na lijekove za transplantaciju, podstičući odbacivanje ciklosporina, te utiče negativno na etoposide, koji se koriste u hemoterapiji.

Obratite pažnju i na sljedeće preparat

Koenzim Q10 – djeluje kao snažan antioksidans, koristi se u slučaju kongestivne srčane slabosti i drugih kardiovaskularnih poremećaja. On utiče i na smanjenje antikoagulantnog efekta varfarina.

Triptofan – utiče na kontrolu nesanice, anksioznosti, depresije, predmenstrualnog sindroma… Međutim, u kombinaciji sa serotoninom ili inhibitorom monoamino oksidaze može izazvati serotoninski sindrom.

Glukozamin-sulfat– djeluje negativno na insulinsku rezistenciju. To dovodi do povećavanja doze oralnih hipoglikemika ili insulina kod pacijenata koji boluju od dijabetesa.